Nove dame u jazzu

I ova se godina primiče kraju, a jazza je bilo upravo toliko, i to raznovrsna, da ljubitelji te glazbe mogu biti zadovoljni. Kad se pogleda europska jazz-scena, može se uočiti da su istaknuto mjesto u jazzu dobile brojne nove dame, među kojima i opet razumljivo pretežu vokalistice. Kad je o instrumentima riječ, onda razumljivo pretežu glasoviračice, ali zamjetan je ipak porast saksofonistica, flautistica, kontrabasistica i bubnjarica. Žene su u jazzu, premda manje od muškaraca, postale afirmirane najprije u Sjedinjenim Državama. Kao pjevačice tijekom dvadesetih godina prošloga stoljeća, a kao instrumentalistice potkraj tridesetih, kad je bio formiran prvi relevantni ženski big band swinga, na čelu s bivšom plesačicom i dirigenticom Inom Ray Hutton. Dotadašnje je stanje u američkom ženskom jazzu dobro prikazala knjiga American Women In Jazz, izdana 1982, kad je pojava alt-saksofonistice Vi Redd bila još svojevrsno iznenađenje, dok tadašnje malobrojne pijanistice – Lilian Harding (prva supruga Louisa Armstronga!), Marian McPartland i Mary Lou Williams – nisu više nikoga iznenađivale. Danas impresionira big band Diva dirigentice i bubnjarice Sherrie Marrick, izvrsnih kontrabasistica Esperance Spalding i Kristin Korb, violinistice Regine Carter, saksofonistice i vokalistice Stacey Kent, bubnjarice i perkusionistice Marilyn Mazur, vokalistice Cecile McLorin, uz najnovije otkriće – pjevačicu Lisu Simone, kćer legendarne Nine Simone.

Lisa Simone

Europska je jazz-scena donekle u tome kaskala, no danas više ne začuđuju pojave već afirmiranih dama jazza, britanske saksofonistice Barbare Thompson ili amerikanizirane talijanske vokalistice Roberte Gambarini. Nije tako s francuskim pijanisticama Marie Laure Timmich i Sylvie Courvoiser, austrijskim džezisticama, kontrabasisticom i vokalisticom iz trija The Cover Girls, Evom Bacher, njemačkim saksofonisticama Christine Fuchs i Karoline Strassmayer ili bendlidericom Marijom Scheider, potom sa skandinavskim jazz-vokalisticama Victorijom Tolstoy i Rebekom Bakken te s Nikki Yanovskom, koja je surađivala i s glasovitim Quincyjem Jonesom. Tu su i u najbližem susjedstvu nepoznate nam talijanske instrumentalistice: alt-saksofonistice Cristina Mazza i Carla Marciano, pijanistica Aisha Ruggieri, gitaristica Alessandra Novaga, trombonistica Francesca Petrolo, kontrabasistica Rosa Brunello te svojevrsno iznenađenje, atraktivna albanska vokalistica Elina Duni. Ima ih naravno još, i sve ih je više.

A kakva je situacija u nas? Bilježimo velik porast vokalistica, u čemu smo još prije nekoliko godina znatno zaostajali, dok profiliranih i kvalitetnih predstavnica na pojedinim instrumentima zasad još nemamo. Na čelu s veterankom Zdenkom Kovačiček, tu su Lela Kaplowitz, a slijede Valerija Nikolovska, Maja Savić, potom Thana Pavelić, Astrid Kuljanić i Vesna Pisarović, koje sve tri žive u inozemstvu, ali se povremeno pojavljuju i na našim pozornicama, zatim tu su manje poznate pjevačice koje se u tom glazbenom žanru pojavljuju rjeđe: Franciska Fis, Meri Trošelj, Lea Bulić i Gordana Kovačić. Njima se odnedavna pridružuje hrvatska Brazilka Karin Bušić-Mihaljević.

Ljepši spol dakle i brojčano sve manje zaostaje za muškim izvođačima jazza, što će jamačno zadovoljiti ne samo ljubitelje toga glazbenog žanra nego zasigurno i brojne zagovaratelje ravnopravnosti spolova.